Imao sam tu čast, s još nekoliko drugih, gops. inž. Ivicom Budišom, zamjenikom predsjednika Župnog pastoralnog vijeća Hrvatske katoličke misije u Beču, s našim Don Zdenkom Perijom, župnikom s Rebra biti nazočan lijevanju zvona za Kupes. Lijevanju u 11.00 sati bili su nazočni banjolučki biskup Komarica, novnoizabrani Innsbruški biskup, tajnik kardinala Puljića iz Sarajeva, generalni tajnik austrijske biskupske konferencije, burgenlandski Hrvat, mons. mr. dr. Ägidius J. Zsifkovics, Superior Marijinog svetišta u Mariazellu, gradonačelnik Innsbruka, voditelj Hvratsle katoličke misije u Innsbrucku, vlč. dr. Petar Babić i mnogi drugi. Ja sam pribivao lijevanju zvona u 16.00 sati, kada su se lijevala 5 zvona, za BiH, Hrvatsku, Mađarsku, Slovačku i Sloveniju.
Svako lijevanje počinje posebnom molitvom i blagoslovom, da bi zvona uspjela. Zatim se mjeri temperatura, koja iznosi 1.100 °C, te se pravi prvo probno lijevanje u male kalupe. Onda se prelijeva bronca u kotao iz kojega se zatim dalje prelijeva u kalupe (vidi slike). Ovo je prvi put u povijesti obitelji Grassmayr, da se osam zvona lijeva u jednom danu, kako reče gosp. Grassmayr. Gospodin Grassmayr, pripada šestoj generaciji ove obitelji, koja od 1599. godine lijeva zvona. Onda su lijevali zvona samo za susjedne zemlje, a danas njihova zvona zvone na svakom kontinentu. Bilo je zanimljivo čuti kako se zvona prave. S velikom ljubavlju i oduševljenjem ispričao je gosp. Grassmayr, vodeći nas kroz mali muzej, i cijelu proceduru. Od pravljenja prvog kalupa, do mjerenja promjera, visine pa do najzanimljivijeg dijela, a to je određivanje tona (zvuka) zvona. Zvono je glazbeni instrument. Priča o tonu je posebna i jer se radi o jednoj 1/16 (šesnaestinki) tona. I kad lijevane prođe, ovo što smo mi vidjeli, nije sigurno da će ton uspjeti, a ako ne uspije, onda se ide opet ispočetka. A koji su tonovi zvona za Kupres, možete pričitai u prošlom članku.
Također je spomuo da je prvo zvono za Bosnu otišlo još za vrijeme Turske vladavine. Pošto su Turci zabranili da zvona zvone, a pogotovo da se uvoze, ipak su se Bosanski ujaci sjetili kako bi bilo najbolje prevesti u Bosnu, te su zvono stavili u jedno bure od pive.
Zvona predstavljaju osam zemalja koje sudjeluju na SEKD-u u Mariazellu, ona će ondje biti posvećena, i nakon posvete i slavlja prevesti će se na Kupres.
Zvona su plaćena iz raznih izvora, od biskupije u Željeznom, preko biskupije Graz-Seckau biskupije Gurk, i još nekih drugih. Zvono koje predstavlja Hrvatsku platili su vjernici Hrvatske katoličke misije u Beču, a zvono za Sloveniju darovao je sam gosp. Grassmayr.
Na kraju je gosp. Grassmayr izrazio želju, da ova zvona kao simboli mira i ljubavi vječno zvone na Kupresu i razveseljavaju narod Kupreške visoravni i svih onih koji dođu i prođu tim mjestom. Na kraju je gospo. Grassmayr i pitao, «Koliko je mjesto Kupes?», ja sam mu odgovorio, «da sliči raju, da je lijep, i stoji na 1200 metara nadmorske visine, ako ne ljepši i od Tirola (Innsbruck je u Tirolu) i da u njemu živi oko 2200 ljudi, (povratnika iza rata) ima četri crkve, i tri župe, koje se svakih četrdeset do pedet godina prave iznova i da nam je najstarija crkva mlada 3 godine i da ga svaki onaj, tko se u njem rodio, voli na poseban način i da bi najbolje bilo, da i on sam dođe i u to se uvjeri». A naš vlč. Zdenko Perija je na kraju izrekao veliko hvala obitelji Grassmayr, svima prisutnima, te pozvao sve da dođu na Kupres, riječia: «Vaše je da dođete, a za sve ostalo ćemo se pobrinuti mi», natš su svi prisutni odgovrili jednim jakim pljeskom.
Eto toliko, a kad zvona dođu na Kupres, onda se vidimo!
Zbogom
Rudolf Mioč - Birin
